Senzibilitet. Jedna od onih riječi koja dobro zvuči. Nešto više kad je napisana nego kad se izgovori, no... Možda ju zato oni koji žongliraju napisanim riječima tako jako vole upotrebljavati? Riječ koja napisana zvuči baš kao glazba, posebno ona glazba koja ima... taj... neki... senzibilitet. 'Toycars' donosi svašta, ali sve to na neki je način povezano s tim 'senzibilitetom'.
Ako 'Toycars' stavimo na Internet (a gdje bi mu drugdje, danas, godinama nakon što je nastao uvelike zahvaljujući tom istom Internetu, bilo mjesto?), tri ključne riječi najbolje bi opisivale ono što vas očekuje nakon što ga skinete, ogolite i bacite u uho: nostalgija, sempladelija i puzzle. Sve tri riječi iz nekakve bliske, ali uslijed brzine promjena i sve dalje i dalje povijesti. Riječi kao što su jazzy, downtempo, funk i Kontrapunkt do danas su u neku ruku već postale psovke. Imamo li na umu to koliko su se eksploatirale, eksale, žderale, srale i rigale, nije čudno. Ali ovaj materijal ima onu jednu dozu nevinosti, tko zna, možda samo nama koji osobno poznajemo Plazmaticka, a možda i ne... dozu igre poznate svakom tati koji sinu kupuje autiće samo zato što bi ga supruga umlatila kada bi priznao da je toycars kupio prvenstveno sebi.
Ako ne volite retro-igračke, ovaj album definitivno nije za vas. Ako još uvijek niste zaboravili što to znači igrati se, tj. ako ste dovoljno zreli da budete nostalgični, zajedljivi, zaigrani, nevini, iskreni i cinični u isto vrijeme, onda ste, valjda, jedan od nas.
Spremni za vožnju?